Noć knjige u utorak 23. travnja: Marino Srzić predstavlja novu knjigu ''‘Škritorij i maškadur''

Nešto više od godinu i pol dana nakon što je javnosti predstavio svoju prvu knjigu Kavalaric, naš knjižničar i jedan od najboljih poznavatelja života i duha stare Makarske,  Marino Srzić, ovog će nas tjedna obradovati još jednim svojim pisanim vremeplovom . Pod nazivom ‘Škritorij i maškadur’  Srzić nam donosi  novu i dragocjenu  književnu škrinju autentičnih priča iz gradske prošlosti,  u koju će makarska publika po prvi put imati priliku zaviriti na svečanoj promociji  u utorak 23.travnja,  s početkom od 20 sati u prostoru dvorane Arte.

Predstavljanje Škritorija i maškadura ujedno će biti i glavno događanje makarskog obilježavanja Noći knjige 2019., a uz samog autora o knjizi će govoriti i  Davor Šegota te prof. Ankica Ravlić.  Uoči promocije ove dugo čekane knjige iskoristili smo priliku porazgovarati s Marinom Srzićem, kojeg smo posjetili u,  još uvijek,  privremenom prostoru Gradske knjižnice Makarska na Marineti.  – Škritorij i maškadur su zapravo dvije posebne cjeline koje čine ovu knjigu, a čija je zajednička poveznica osluškivanje odjeka neke stare Makarske te, naravno, onoga što sam i sam uspio zapamtiti do sada – govori autor, pojašnjavajući da je prvi dio, Škritorij,  direktan nastavak Kavalarica iz 2017., donoseći priče koje su se od zaborava igrom slučaja sačuvale u pisaćem stolu nekadašnjeg makarskog odvjetnika, a koji se nalazio u domu Srzićevih tamo u 1970-im godinama.  – Za razliku od prve knjige, ovaj put se ipak nekako  skidam s tog dječjeg kavalarica i prije svojih vršnjaka pokušavam zaviriti u svijet odraslih.  U kući Rančićevih u Kalalargi, gdje smo stanovali, nalazim škritorij starog odvjetnika Ikice Franića u kojem se nalazio niz neriješenih predmeta još starijeg advokata Vrankovića, kao i svi predmeti koji su mu u međuvremenu dolazili.  Bilo je tu svega, ali i mnogo artefakata vremena te stvari koje su se skrivale iz ovih ili onih razloga.I tu ima jako zanimljivih imena, poput Tina Ujevića, ili Andrije Maurovića čiji su erotski crteži  i originalne table stripa bili sačuvani  upravo u tom škritoriju. Maurovića je tako advokat Franić branio jer ga je stanodavka tužila zbog egzibicionizma, a ovaj mu je plaćao honorar u crtežima. Na žalost, dio tih crteža je bio uništen, no uspio sam sačuvati i uokviriti neke table koje čuvam i dan danas – navodi  Marino Srzić jedan od primjera čega se sve moglo naći u škritoriju makarskog advokata u kojeg je, kao dijete,  svako malo  potajice zavirivao, otkrivao po novu priču, fotografiju ili  predmet i potom to istraživao razgovarajući sa starijim stanovnicima Kalalarge. – Nisam smio to raditi kod kuće jer bi me mater uhvatila u zlodjelu , ali u kali je opstojala jedna čitava’ gerijatrijska divizija’, Domitilja Pletikosić, Đani Riboli, Rina Linčir i drugi,  s kojom sam tada razgovarao, i  koja je nekako formirala moj život u smislu gledanja svijeta. Možda čudno za makarsko dijete ali meni je to bilo interesantnije od igranja na franje, fuzbala i drugog – prisjeća se Marino Srzić.

Drugi dio knjige, Maškadur, kako govori autor, nastao je iz potrebe da se  sačuva barem dio pojmova i izraza tipičnih za minula vremena.  -  Kao što sam maškadur služi tome da sačuva namirnice od zaraze i brekuja, tako i ovaj moj imaginarni makarski maškadur pokušava služiti tome da neke stari pojmove ne uhvati brekuja zaborava te da na neki način ostanu svježi i dalje. U pitanju je pojmovnik po principu leksikona, koji navodi neke od pojmova koji više nisu u upotrebi. Na primjer đinokijera, što je štitnik za koljena sportaša, ali kojeg su naše babe koristile kada bi trebale klečati u crkvi, ili bi ga stavljale na laktove, da ih ne nažuljaju kada se nalakte na prozore – kazat će  Srzić, dodavši da unutar Maškadura kao cjeline postoji i dio nazvan Za žuntu, u kojeg je pohranio još neke posebne zanimljivosti vezane za život i povijest stare Makarske, primjerice identitete dviju žena koje se spominju po svom zalaganju o priči o epidemiji kuge u Makarskoj 1815.godine. Ima tu i drugih zanimljivih stvari, materijala pronađenog u arhivama starih novina poput Jadranskog dnevnika, Novog doba, koje je Srzić marljivo prikupljao i potom obradio za potrebe svoje knjige.   – Poveznica svega, naravno, je makarska tradicija i čuvanje duha. Čak se bavim mišlju da pokušam zaštititi riječ makaranada, koja službeno ne postoji nigdje, a koja zapravo sažima sve ono što je tipično makarski – dodat će autor.  Za kraj ćemo dodati i da makarski knjižničar već sada radi na pripremi svoje treće knjige, koja će biti posvećena starim makarskim prezimenima – od onih najpoznatijih koja postoje i danas, (  Andrijašević, Glavina, Puharić, Srzić…) do onih koja su praktički izumrla u gradu,  iako još uvijek imaju sljednike po ženskoj krvnoj liniji.

O.Franić